Blogerka pod nadimkom Ledena po prvi put ekskluzivno za svoj blog, progovara kako se nosi sa svojim izborima, o muško-ženskim odnosima, te šta misli o upoznavanju preko interneta....
Kako postupaš kada treba napraviti izbor, poslje koga nema mijenjanja odluke?
Sagledam sve faktore i donesem izbor koji mi se tada čini najboljim. Ako pogriješim, ne plačem za prolivenim mlijekom, nego čvrsto stanem iza svojih izbora i opet gledam druge faktore za neke druge izbore. Ko mi garantuje, da bi sa drugim izborom prošla bolje?
Danas je izlaženje sa muškarcima poput igara na sreću. Uglavnom dobijate utješne nagrade. Da li je izlaz u igranju na „dvije table“?
Ma koje dvije, tri pa i više. Hehe.. Šalu na stranu sama ta riječ igra mi se ne sviđa. Ne volim igre u međuljudskim odnosima, što nikako ne znači da je ne znam zaigrati ako je data situacija zahtijeva.
Ja sam onaj nepopravljivi romantik i vjerujem da mora naići onaj pravi. A dok ne naiđe, zašto se nekada i ne poigrati?
Kada te drugarica pita „Zašto nije zvao?“, šta joj ti odgovoriš?
Pa zavisi. Imam jaku intuiciju i otprilike znam kada joj reći da zaboravi to i da je on jedna obična muška svinja, a kada reći da se strpi ili da ga sama pozove.
Šta misliš o upoznavanju preko interneta?
Upoznala sam par divnih osoba sa kojima sam i sada u kontaktu, većinom su bile djevojke, sa kojima sam dijelila slična mišljenja .
A još uvijek se pitam kako se to ostvaruje neka romansa isključivo preko monitora i tastature. Nije mi se desilo. Možda i zato što sam češće u ulozi posmatrača. Daleko od toga da nemam svoje mišljenje o nekim stvarima, ali rijetko ga javno izražavam, danas svako ima pristup internetu, a samim tim misli da je kompetentan komentarisati sve i svašta. Tako da ne učestvujem u tim javnim diskusijama, pa mi je mogućnost upoznavanja nekoga na taj način, svedena na minimum.
Kada si posljednji put rekla „Baš zanimljiv tip!“, a da nisi mislila samo na fizički izgled?
Iskreno, ne sjećam se. Za jednog svaki dan kažem da mi je zanimljiv, jer ima nešto u njemu što nikako ne mogu dokučiti I to me doslovno izjeda, gotovo svaki dan.
Treba li u vezi uvijek govoriti istinu?
Ja sam pristalica toga, da ako se nešto pita treba se odgovoriti istinom.
Igra se u blatu, dok čeka da naiđe onaj pravi.
Sve žene imaju poneki loš dan. Koji su tvoji trikovi za efektan nastup za one dane kada bi se najradije pokrila ćebetom preko glave?
Ne sve žene, svaka osoba na svijetu ima loše i dobre dane. Ako sam na poslu, trudim se da se to na meni ne primjeti. Bliskim osobama se ne ustručavam reći da sam loše. Oni su već navikli na to, znaju kako sa mnom u tim situacijama. Ali dajem sve od sebe da te dane svedem na minimum.
Tvoj „fetiš“ u garderobi.
Meni je garderoba kao pojam fetiš. Volim dobar komad odjeće, bez obzira šta to bilo. Mogu se oduševiti i majicom i haljinicom i cipelama i tašnom. Trenutno zbog svog ograničenog budžeta volim kada uspijem gotovo od ničega napraviti nešto.
Volim kada prijateljice vide stvar i kažu da nešto liči na mene. Tada sam svjesna da sam izgradila neki svoj stil i samim tim neki svoj identitet.
Kako (ne) treba sa muškarcima
Ja to gledam ovako. Zavisi šta ti „dođe pod ruke“, ako ti dođe dobar komad gline u ruku, ti možeš napraviti šta želiš od njega. Ali ako ti dođe šaka zemlje, šta možeš? Jedno veliko ništa.
Ja sam do sada samo zemlju imala u rukama i kada je bila suha rasipala se, kada sam je pokvasila dobila sam obični komad blata.
Šta sam mogla sa njega? Staviti na neki tanjirić, poredati kamenje odozgo i praviti se da je to najukusnija čokoladna torta. Sve dok mi ne dosadi ta igra.
.
