Potpisujem da dovoljno sam luda...

na poljima od snova, ne pušta se korjenje



11.07.2010.

Ne zamjerite :)

Blogerka pod nadimkom Ledena po prvi put ekskluzivno za svoj blog, progovara kako se nosi sa svojim izborima, o muško-ženskim odnosima, te šta misli o upoznavanju preko interneta....
Kako postupaš kada treba napraviti izbor, poslje koga nema mijenjanja odluke?
Sagledam sve faktore i donesem izbor koji mi se tada čini najboljim. Ako pogriješim, ne plačem za prolivenim mlijekom, nego čvrsto stanem iza svojih izbora i opet gledam druge faktore za neke druge izbore. Ko mi garantuje, da bi sa drugim izborom prošla bolje?
 
Danas je izlaženje sa muškarcima poput igara na sreću. Uglavnom dobijate utješne nagrade. Da li je izlaz u igranju na „dvije table“?
 
Ma koje dvije, tri pa i više. Hehe.. Šalu na stranu sama ta riječ igra mi se ne sviđa. Ne volim igre u međuljudskim odnosima, što nikako ne znači da je ne znam zaigrati ako je data situacija zahtijeva.
Ja sam onaj nepopravljivi romantik i vjerujem da mora naići onaj pravi.  A dok ne naiđe, zašto se nekada i ne poigrati?
 
Kada te drugarica pita „Zašto nije zvao?“, šta joj ti odgovoriš?
Pa zavisi. Imam jaku intuiciju i otprilike znam kada joj reći da zaboravi to i da je on jedna obična muška svinja, a kada reći da se strpi ili da ga sama pozove.
 
Šta misliš o upoznavanju preko interneta?
Upoznala sam par divnih osoba sa kojima sam i sada u kontaktu, većinom su bile djevojke, sa kojima sam dijelila slična mišljenja .
A još uvijek se pitam kako se to ostvaruje neka romansa isključivo preko monitora i tastature. Nije mi se desilo. Možda i zato što sam češće u ulozi posmatrača. Daleko od toga da nemam svoje mišljenje o nekim stvarima, ali rijetko ga javno izražavam, danas svako ima pristup internetu, a samim tim misli da je kompetentan komentarisati sve i svašta. Tako da ne učestvujem u tim javnim diskusijama, pa mi je mogućnost upoznavanja nekoga na taj način, svedena na minimum.
 
Kada si posljednji put rekla „Baš zanimljiv tip!“, a da nisi mislila samo na fizički izgled?
Iskreno, ne sjećam se. Za jednog svaki dan kažem da mi je zanimljiv, jer ima nešto u njemu što nikako ne mogu dokučiti I to me doslovno izjeda, gotovo svaki dan.
 
Treba li u vezi uvijek govoriti istinu?
Ja sam pristalica toga, da ako se nešto pita treba se odgovoriti istinom.
 Igra se u blatu, dok čeka da naiđe onaj pravi.
Sve žene imaju poneki loš dan. Koji su tvoji trikovi za efektan nastup za one dane kada bi se najradije pokrila ćebetom preko glave?
Ne sve žene, svaka osoba na svijetu ima loše i dobre dane. Ako sam na poslu, trudim se da se to na meni ne primjeti. Bliskim osobama se ne ustručavam reći da sam loše. Oni su već navikli na to, znaju kako sa mnom u tim situacijama.  Ali dajem sve od sebe da te dane svedem na minimum.
Tvoj „fetiš“ u garderobi.
Meni je garderoba kao pojam fetiš. Volim dobar komad odjeće, bez obzira šta to bilo. Mogu se oduševiti i majicom i haljinicom i cipelama i tašnom. Trenutno zbog svog ograničenog budžeta volim kada uspijem gotovo od ničega napraviti nešto.
Volim kada prijateljice vide stvar i kažu da nešto liči na mene. Tada sam svjesna da sam izgradila neki svoj stil i samim tim neki svoj identitet.
 
Kako (ne) treba sa muškarcima
Ja to gledam ovako. Zavisi šta ti „dođe pod ruke“, ako ti dođe dobar komad gline u ruku, ti možeš napraviti šta želiš od njega. Ali ako ti dođe šaka zemlje, šta možeš? Jedno veliko ništa.
Ja sam do sada samo zemlju  imala u rukama i kada je bila suha rasipala se, kada sam je pokvasila dobila sam obični komad blata.
Šta sam mogla sa njega? Staviti na neki tanjirić, poredati kamenje odozgo i praviti se da je to najukusnija čokoladna torta. Sve dok mi ne dosadi ta igra.
.
10.07.2010.

Come on baby light my fire...

 

Igramo se sa vatrom.

Pa ko se prvi oprži.

.

.

A znam da ću to biti ja, uvijek budem.

01.07.2010.

*spoznaja bb*

 

 

 

 

Shvatila sam da u Bosni, što niko ne zna, to nikog i ne boli...

Al haj' ti sakrij nešto od mahale...

06.06.2010.

Mali oglasi...

 

Traži se muškarac:

Visok , zgodan, lijep.

Vijeran kao pas.

Fakultetski obrazovan, zaposlen naravno.

Inteligentan.

Razuman.

Vrijedan.

Ljubomoran u granicama.

 

 

Za djevojku suprotnih osobina tj. mene :)

19.05.2010.

Još sam ona stara, sve što imam sve bih dala da se vrate lude noći, lude godine na blog.ba

Danas sam gotovo čitav dan umjesto učeći provela čitajući naše stare blogove...

Toliko je tamo iskrenosti ostavljeno, toliko redova iskreno napisano, da me ne čudi što se to ne može vratiti ovamo.

Imam osjećaj kao da smo tamo (na blog.ba) ostavili svoja srca i sve ono što smo bili.

Barem ja jesam...

***

A opet sam ona ista.

I koliko god se trudila da budem bitch, ja to nikada neću biti.

Nekada mi bude teško zbog toga, jer ovako sigurno više boli.

I dalje me nervira ljudska glupost.

Nazvati mene i pitati gdje je on potrošio pare???

Hellou, davno smo izašli iz špilje.

Od sada drage djevojke, neka vam momak podnosi barem sedmični izvještaj iz banke.

Jer ko zna kada će vam on postati bivši i kada će njegova brižna mamica zamoliti nekoga da vas nazove i upita gdje je on potrošio pare.

Bože svašta!!!!

 

 

28.04.2010.

Možeš...

 

Ti možeš da mi pružiš ljubav, ali ne i sigurnost.

Možeš da mi kupiš sve na svijetu, ali ne možeš da mi pokloniš dušu.

Možeš da mi staviš prsten na ruku, a nikada mi nećeš pružiti sebe.

Možeš da me ubjediš da sam ti jedina, ali ja nikada neću vjerovati tvojim rječima.

Ti toliko toga možeš.

Ti si moj dokaz, da ja mogu ponovo da volim.

Da mogu da drhtim pod tuđim rukama.

Da mogu sebe dati čitavu za ideal ljubavi.

 

I tu ćemo stati.

Nekoj drugoj ćeš pružiti to sve što možeš.

Ona će možda biti zadovoljan time.

Meni to nije dovoljno.

.

.

.

Volim te stvarno, zato i odlazim...

16.03.2010.

Još jedan o Apolonu...

 

 

Ne znam ni sama zašto sam ga branila pred njom.

Ok, prekinula sam sve kontakte sa njim radi nje i ne kajem se zbog toga niti malo.

Ali ne mogu prihvatiti, da neko za njega kaže da nije čovjek.

Možda i nije prema nekim mjerilima, ali za mene su svi ljudi.

Valjda sam svjesna koliko je teško izboriti se za svoje mjesto na ovom svijetu.

Ne za poziciju, nego da budeš negdje i da ti osjetiš da si ti zaista to.

Kod mene su te oscilacije česte i nekada sam svoja kada sam sama subotom u kući, a nekada tom istom subotom mogu pojesti samu sebe i pitati se šta sam ja to postala.

Svako od nas treba da se nađe.

I za mene će u toj potrazi svi uvijek biti ljudi.

I oni koji su me u tome svemu povrijedili i one koje sam ja povrijedila.

Ja njemu još uvijek ne mogu zaboraviti ovo ljeto provedeno sa mnom.

Pitam se i sada kako sam mogla slušati sve te priče, kako sam mogla nazvati mu selam u poruci jer to nikako nije u mom stilu.

Ali mogla sam, jer sam bila zaljubljena, jer se trudio da me razumije, jer me činio sretnom.

 

I mislim da ja nikoga ne mogu prestati voljeti. Nekoga koga sam jednom zavoljela uvijek će imati mjesto u mom srcu.

Neće to biti ona svemirska ljubav, klecanje koljena kada ga vidim.

To je nešto duboko u meni, što ne mogu riječima opisati.

Jer rijetko koga tako zavolim i sigurna sam da postoji razlog zašto se ta ljubav desila.

Bez obzira što se ja tih razloga i ne sjećam.

 

 

06.03.2010.

****

 

Strah me ove mirnoće u duši i sreće u srcu.

I ovih mojih osmjeha ničemu.

.

.

.

Čekam buru.

24.02.2010.

***spoznaja***

Padne mi teško,

kada shvatim,

da nije sve

crno ili bijelo...

28.01.2010.

Činjenica

 

Da ga volim, ova razdvojenost bi mi puno teže padala.

.

.

.

.

 

Valjda.

.

.


Stariji postovi




KALENDAR